Slika 1. Sastojina obalnog sita u dnu uvale Jadrišćica snimljena prije nekoliko godina kad je visoka plima preplavila sastojinu. Visoke vode ponekad preplave i obližnju cestu pa se u uvali planiraju (ili su već provedeni?) zahvati sanacije bujice (foto: M. Randić).

Na niskim zamuljenim obalama kvarnerskih otoka i ponegdje u zaslanjenim priobalnim otočnim močvarama mogu se pronaći površine obrasle visokim sitovima od kojih su najupečatljivije sastojine oštrog sita (Juncus acutus). Uobičajeno se razvijaju na mjestima gdje s kopna dotječu bujični ili trajni mali vodotoci koji na obale nanose mulj i pijesak i gdje se miješa slana i slatka voda. Između stabljika taloži se mulj, a korijenje biljaka čuva istaložene čestice od otplavljivanja.

Takav se sklop stanišnih uvjeta susreće u nekim uvalama otoka Cresa, primjerice u uvalama na šumovitom poluotoku Punta križa. Ondje je u dnu uvale Jadrišćica i snimljena ova fotografija, upravo na mjestu gdje u duboko u kopno uvučenu uvalu utječe maleni potok. Kao što je vidljivo na fotografiji, sastojine bivaju preplavljene morem u vrijeme visokih plima (sl. 1). Prema Priručniku za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU takve su sastojine uvrštene u skupinu F.1.1.2.1. Europsko-mediteranska sitina visokih sitova (as. Juncetum maritimo-acuti).

Oštri sit ostat će u sjećanju svakog tko se pokuša probiti kroz njegove sastojine jer se ježasto nakostriješeni buseni ovog sita odlikuju vrlo oštrim i čvrstim bodljama. Budući da se u takvoj vegetaciji ne može napasati ni stoka, ljudi ih često smatraju beskorisnim pa je često podložna uništavanju. U pravilu se na njih odlaže materijal od različitih iskopa i tako se trajno gube izvorni i rijetki priobalni krajobrazi i njima pridruženi biljni i životinjski svijet.

M. R.