Zimska cvatnja

Priroda Fauna, Grad-selo, Novosti

Zanimljivosti zimske cvatnje – zimski jasmin (Jasminum nudiflorum)

Do sad blaga zima (2019./2020. godine) pokazala se povoljna za donekle neprekinuti razvitak biljnog svijeta. U perivojima i na zelenim površinama na području Kvarnera procvala je do prvih dana nove godine nekolicina uresnih vrsta bilja. Neke od njih su zeljaste, a druge drvenaste. Jedna od najatraktivnijih takvih drvenastih biljaka, rekorderki u ranoj cvatnji, je zimski jasmin (Jasminum nudiflorum Lindl.) (sl. 1. i sl. 2.).

Sl. 1. Cvijet zimskog ili žutog jasmina (foto: M. Rnadić)

U našim primorskim krajevima ova grmolika listopadna vrsta iz porodice maslinki (Oleaceae) cvate tijekom zime i to, ukoliko je zima bila blaga, cvatnja započinje već od prosinca. U uobičajenim okolnostima cvjetovi se u većem broju počinju pojavljivati tijekom siječnja i traju sve do proljeća. U proljeće se na grmu pojavljuju prvi listovi, međutim, fotosinteza ni zimi ne biva potpuno prekinuta jer su šibasti izdanci ove vrste trajno zeleni (sl. 2), slično kao i izdanci brnistre – koji, nasuprot tome, gube listove ljeti, kad vlada ljetna suša.

Sl. 2. Šibaste grane zimskog jasmina zelene su i zimi kad na njima nema listova pa se i tada može odvijati fotosinteza. Žuti vjenčić cvijeta uobičajeno je rascijepljen na šest ili pet latica (foto: M. Randić)

Dođe li zimi do prodora jačih hladnoća žuti cvjetovi zimskog jasmina mogu biti oštećeni i sparušeni, a cvatnja zaustavljena na neko vrijeme, ali se s prvim toplijim danima ponovno uspostavlja i obnavlja.

Ranom cvatnjom tijekom zime pojedine vrste izlažu se opasnosti da ih ne uspiju posjetiti oprašivači. Kako rani jasmin potječe iz sjeveroistočnog dijela Tibeta i središnje Kine, zbog tamošnjeg drugačijeg klimatskog režima, u tim dalekim krajevima, oprašivača ipak ne nedostaje, a to su, primjerice, u slučaju zimskog jasmina, pojedine vrste muha, leptira i opnokrilaca.

Usprkos toj naizgled „neprilagođenosti“ našem podneblju, redovito opažamo da se tijekom zime slatkim nektarom, koji je pohranjen u cjevastom dijelu cvijeta zimskog jasmina, i u našim krajevima hrane krupne ženke zemnog bumbara (Bombus terrestris) kao i krupne pčele drvarice (Xylocopa sp.) koje na pašu izmami zubato zimsko sunce. Zbog razmjerno kratkog rilca ovi opnokrilci ne mogu na uobičajeni način osigurati oprašivanje već „kradu“ nektar tako da rilcem probuše cjevasti dio cvijeta sa strane, pri njegovoj bazi.

Druga, pak, vrsta koja u našim predjelima redovito zimi posjećuje cvjetove zimskog jasmina – leptir obična golupka (Macroglossum stellatarum), također vjerojatno ne doprinosi oprašivanju jer ima rilce znatno duže od dužine cijevi cvijeta. Budući da se nektarom hrani uvlačeći rilce za vrijeme dok lebdi poput kolibrića ispred cvijeta, ne dodirujući cvijet glavom, pitanje je hoće li tankim i skliskim rilcem „uhvatiti“ i prenijeti zrnca peluda na drugi cvijet.

Sl. 3. Cvatući grmovi zimskog jasmina uz obalu Rječine (foto: M. Randić)

Golupka prezimljuje zimu kao razvijeni leptir baš kao i leptir obični žućak (Gonepterix rhamni) pa su to prvi leptiri u godini. Za let koriste svaki lijep, topao i sunčan zimski dan pa nije potrebno posebno ni napominjati da i obični žućak u primorju također ima naviku posjećivati cvjetove zimskog jasmina u potrazi za nektarom.

Usprkos tim oprašivačima zimski jasmin u našim krajevima vrlo rijetko razvija plodove, ali to nadoknađuje sposobnošću vegetativnog razmnožavanja povaljenicama i reznicama. Uzevši u obzir ovo njegovo svojstvo najljepši položaji gdje zimski jasmin može doći do punog izražaja jesu osunčane terase i stjenoviti zasjeci (sl. 3.).

M. R.