Panonska graholika u Vinodolu
Na bujnim, umjereno vlažnim livadama flišnog Vinodola, nedaleko Tribaljskog (ili Driveničkog) jezera, pronašli smo ovih dana jednu blijedo-žućkasto cvatuću graholiku za koju se pokazalo da je u Hrvatskoj zabilježena na relativno malom broju poznatih nalazišta (FCD baza).
Radi se o panonskoj graholici (Lathyrus pannonicus), a prema istoj bazi (FCD) u Hrvatskoj bi ova vrsta bila zastupljena s tri podvrste. Bez ulaženja u detaljnije pokušaje određivanja podvrste, panonska graholika iz Vinodola ulazila bi u ekološki spektar onih populacija vrste koje zahtijevaju vlažnija staništa, kakva su na dubokim tlima u dnu Vinodola.
Otprije nam je poznato da se na okolnom brdskom području u širem zaleđu Riječkog zaljeva također razvijaju uglavnom malene populacije iste ove vrste graholike, ali na sušnijim i, možemo pretpostaviti, znatno plićim tlima na karbonatnim stijenama (sl. 1).
![](https://ju-priroda.hr/wp-content/uploads/2021/05/P4200040.jpg)
Sl. 1. Cvat “brdske” populacije panonske graholike na padinama Suhog vrha iznad Grobničkog polja kod Sobola (foto: M. Randić)
Nedavno je objavljen zanimljiv rad o ekološkoj diferencijaciji panonske graholike (Schlee i sur. 2011) u kojem su prepoznate dvije evolucijske linije unutar ove vrste. Istraživanje se temelji na morfološkim, genetskim i biljnosociološkim (biljne zajednice na principima Braun-Blanquetove fitocenološke škole) istraživanjima, a pokazuje da je jedna linija prilagođena sušnim staništima, dok druga linija preferira vlažna staništa.
U tom se radu navodi i da je panonska graholika reliktna vrsta panonsko-pontskog porijekla s vrlo rascjepkanim (disjunktnim) arealom. Njene se populacije zbog više razloga brojnošću smanjuju, a u nekim je izdvojenim europskim dijelovima areala već izumrla, dok je u drugima rijetka i zahtijeva mjere zaštite.
Zasad je u širem kvarnerskom dijelu areala ova ekološki oprečna vrsta zastupljena na većem broju nalazišta, ali joj je brojnost i ovdje uglavnom mala. Iznimka je donekle brojnija populacija na livadama Vinodola.
Na vlažnim livadama Vinodola staništa panonske graholike dijeli još jedna rijetka i europski ugrožena vrsta – nerazgranjeni srpac (Klasea lycopifolia) (sl. 2). Koliko smo kratkim obilaskom vinodolskih staništa mogli utvrditi ove dvije vrste ipak su unekoliko ekološki diferencirane – nerazgranjeni srpac bira nešto vlažnija malena udubljenja u reljefu travnjaka, dok je panonska graholika zastupljena uglavnom na zaravnjenom terenu.
![](https://ju-priroda.hr/wp-content/uploads/2021/05/P5090038_resize-002.jpg)
Sl. 2. Nerazgranjeni srpac (Klasea lycopifolia) na vlažnoj livadi u Vinodolu (foto: Želimir Gržančić)
Ono što nam je bilo posebno zanimljivo je činjenica da su se i populacije nerazgranjenog srpca u području Vinodola izdiferencirale u dvije ekološki kontrastne skupine – drugu smo “sušnu” populaciju pred više godina pronašli na rubu vinodolskog strmca, na padini brda Tić, i to u buri izloženim i stoga sušnim sastojinama trave uskolisne šašike (Sesleria juncifolia). Tu smo malu populaciju našli prilikom istraživanja travnjaka s drugom europski ugroženom (Natura 2000) vrstom – velecvjetnom sasom.
Želimir Gržančić i Marko Randić
Literatura: Schlee, M. i sur. (2011): Genetic patterns in the Lathyrus pannonicus complex (Fabaceae) reflect ecological differntiation rather than biogeography and traditional subspecific division. Botanical Journal of the Linnean Society 165: 402-421.