Panonska graholika (Lathyrus pannonicus)

Priroda Flora, Novosti, Zanimljivosti

Panonska graholika u Vinodolu

Na bujnim, umjereno vlažnim livadama flišnog Vinodola, nedaleko Tribaljskog (ili Driveničkog) jezera, pronašli smo ovih dana jednu blijedo-žućkasto cvatuću graholiku za koju se pokazalo da je u Hrvatskoj zabilježena na relativno malom broju poznatih nalazišta (FCD baza).

Radi se o panonskoj graholici (Lathyrus pannonicus), a prema istoj bazi (FCD) u Hrvatskoj bi ova vrsta bila zastupljena s tri podvrste. Bez ulaženja u detaljnije pokušaje određivanja podvrste, panonska graholika iz Vinodola ulazila bi u ekološki spektar onih populacija vrste koje zahtijevaju vlažnija staništa, kakva su na dubokim tlima u dnu Vinodola.

Otprije nam je poznato da se na okolnom brdskom području u širem zaleđu Riječkog zaljeva također razvijaju uglavnom malene populacije iste ove vrste graholike, ali na sušnijim i, možemo pretpostaviti, znatno plićim tlima na karbonatnim stijenama (sl. 1).

Sl. 1. Cvat “brdske” populacije panonske graholike na padinama Suhog vrha iznad Grobničkog polja kod Sobola (foto: M. Randić)

Nedavno je objavljen zanimljiv rad o ekološkoj diferencijaciji panonske graholike (Schlee i sur. 2011) u kojem su prepoznate dvije evolucijske linije unutar ove vrste. Istraživanje se temelji na morfološkim, genetskim i biljnosociološkim (biljne zajednice na principima Braun-Blanquetove fitocenološke škole) istraživanjima, a pokazuje da je jedna linija prilagođena sušnim staništima, dok druga linija preferira vlažna staništa.

U tom se radu navodi i da je panonska graholika reliktna vrsta panonsko-pontskog porijekla s vrlo rascjepkanim (disjunktnim) arealom. Njene se populacije zbog više razloga brojnošću smanjuju, a u nekim je izdvojenim europskim dijelovima areala već izumrla, dok je u drugima rijetka i zahtijeva mjere zaštite.

Zasad je u širem kvarnerskom dijelu areala ova ekološki oprečna vrsta zastupljena na većem broju nalazišta, ali joj je brojnost i ovdje uglavnom mala. Iznimka je donekle brojnija populacija na livadama Vinodola.

Na vlažnim livadama Vinodola staništa panonske graholike dijeli još jedna rijetka i europski ugrožena vrsta – nerazgranjeni srpac (Klasea lycopifolia) (sl. 2). Koliko smo kratkim obilaskom vinodolskih staništa mogli utvrditi ove dvije vrste ipak su unekoliko ekološki diferencirane – nerazgranjeni srpac bira nešto vlažnija malena udubljenja u reljefu travnjaka, dok je panonska graholika zastupljena uglavnom na zaravnjenom terenu.

Sl. 2. Nerazgranjeni srpac (Klasea lycopifolia) na vlažnoj livadi u Vinodolu (foto: Želimir Gržančić)

Ono što nam je bilo posebno zanimljivo je činjenica da su se i populacije nerazgranjenog srpca u području Vinodola izdiferencirale u dvije ekološki kontrastne skupine – drugu smo “sušnu” populaciju pred više godina pronašli na rubu vinodolskog strmca, na padini brda Tić, i to u buri izloženim i stoga sušnim sastojinama trave uskolisne šašike (Sesleria juncifolia). Tu smo malu populaciju našli prilikom istraživanja travnjaka s drugom europski ugroženom (Natura 2000) vrstom – velecvjetnom sasom.

Želimir Gržančić i Marko Randić

Literatura: Schlee, M. i sur. (2011): Genetic patterns in the Lathyrus pannonicus complex (Fabaceae) reflect ecological differntiation rather than biogeography and traditional subspecific division. Botanical Journal of the Linnean Society 165: 402-421.