Ivanjske ptičice, noćni su leptiri aktivni danju. Poprilično uočljiv i prodoran izgled nije takav radi privlačenja pažnje, već predatoru ili napadaču šalje jasnu poruku „otrovan sam“. I stvarno jest. Ukoliko se nađe u opasnosti ili pod napadom, gusjenica luči kapljicu vrlo viskozne i otrovne ljepljive tekućine koja npr. na nekog kukcolikog napadača djeluje poput ljepljivog premaza radi kojeg im se udovi i antene zalijepe, začepe uzdušnice te im se onemogući disanje. Uz to, prisutnost otrovnih supstanci dodatno otežava situaciju.
Napadača većih proporcija, neprijatan miris i brzo detektirani neprijatan okus vrlo brzo bi natjerali na odustajanje od „obroka“. Tijelo odrasle jedinke proizvodi nekoliko vrsta kemijskih spojeva poput aminokiselina i otrovnih spojeva na bazi cijenovodika. Sve to naravno, jasno piše na „ambalaži“ ivanjske ptičice, jezikom aposemantičke obojenosti (zaštitna, upozoravajuća obojenost žarkim bojama koje upozoravaju potencijalnog napadača na otrovnost).
U prirodi i divljini biti otrovan (kao plijen) predstavlja strategiju vlastite obrane u cilju boljeg preživljavanja. Na samu spomen riječi „otrovno“ kod nas ljudi ili izazove nelagodu ili fascinaciju, ali zapravo svojstvo otrovnosti nije ono po kojem danas treba zapamtiti ivanjske ptičice, već ono njihove važnosti. Iako sva slava u oprašivanju biljaka uvijek dopadne pčele, noćni su leptiri zapravo inkognito junaci koji odrađuju noćnu smjenu, pokrivajući (oprašujući) čak i vrste biljaka koje pčelama nisu od interesa. Osim toga neke su vrste bioindikatori, odnosno pokazatelji zdravih i očuvanih livadnih ekosustava, a gusjenice su im izuzetno osjetljive na zagađenje i pesticide.
IR