stari hrast zimi

Uz Svjetski dan vjetra

Prospekt Ljudi, Zanimljivosti

Sl. 1. Vjetrometine planine Obruč odlikuju se specifičnim biljnim zajednicama (foto. M. Randić)

Vjetrovi su važni u zaštiti prirode jer, osobito na krasu otoka i priobalja, omogućuju uspijevanje cijelom nizu rijetkih, endemičnih vrsta i zajednica koje su se specijalizirale lokalnim uvjetima vjetrometina. Pa i jedan od naših najznačajnijih biljnih endema – velebitska degenija (Degenia velebitica) svoj opstanak, na jedinom poznatom nalazištu u Primorsko-goranskoj županiji, duguje upravo buri! Jaka bura usporava ili onemogućuje sukcesiju – tj. zarastanje drvećem i grmljem travnatih (sl. 1) i ogoljenih, petrofilnih (kamenitih) staništa kakva su neophodna za uspijevanje endemične flore i vegetacije. Zbog toga je potrebno pažljivo planirati i paziti na odabir mjesta gdje se grade vjetroelektrane, je one smanjuju snagu vjetrova na staništima vjetrometina, a često njihova izgradnja i neposredno (neposrednim uništavanjem staništa!) utječe na rasprostranjenost specifičnih zajednica vjetrometina, koje su redovito usko lokalizirane i rijetke.

S druge strane, jaki vjetrovi i olujna nevremena često djeluju na zaštićene prirodne vrijednosti. U prvom redu znaju na taj način
stradati stara zaštićena stabla ili zaštićene park-šume, spomenici parkovne arhitekture i slične zaštićene prirodne vrijednosti sa stablima kao osnovnim fenomenom koji se štiti. Javna ustanova “Priroda” u svom radu već se više puta susrela s problemima uzrokovanim jakim vjetrovima. Unatoč velikim naporima da se pokušaju ublažiti i spriječiti moguće štete od vjetrova i nevremena, u više navrata, snažni vjetrovi obrušili su se i skršili dio grana kao i gotovo čitavu krošnju na zaštićenom spomeniku
prirode – starom hrastu kod Svetog Petra na otoku Cresu.

Vjetrovi i nevrijeme, što je posljednjih godina bilo praćeno i velikim količinama snijega, uzeli su danak u zaštićenim perivojima Opatije. Zajedno s opatijskim “Parkovima” d.o.o. pratimo koje su vrste drveća osobito osjetljive na vjetrove i nevrijeme i došli smo do spoznaja da su u Opatiji (ali i u Rijeci i na širem kvarnerskom području) najosjetljivije neke vrste četinjača, kao što su, primjerice, cedrovi (Cedrus spp.), srebrni (arizonski) čempresi (Cupressus arizonica var.), alepski borovi (Pinus halepensis) i drugi. Od listopadnog drveća svake se godine, osobito u Opatiji, sruši poneko staro stablo hrasta medunca (Quercus pubescens), ali ta se pojava može prije pripisati starosti i napadnutosti takvih stabala parazitskim gljivama i/ili lošim uvjetima rasta u gradu nego samom osjetljivošću ove otporne primorske vrste stabala na vjetrove. Autor crtice posljednjih je zima (a bilo je nekoliko izrazito vjetrovitih razdoblja i vrlo snažnih bura!) učio zanimljivu pojavu da su cedrovi, inače dosta otporni na vjetar, znali popustiti kad su se udari vjetra (- u ovim slučajevima orkanska “škura” bura) udružili s padanjem većih količina oborina – velike grane cedrova tada su pucale kao da su od stakla!

Budući da često imamo upite od strane građanstva o sigurnosti i stabilnosti pojedinih stabla u okućnicama i na javnim površinama, napominjemo da Javna ustanova “Priroda” nema zaposlene stručnjake koji bi mogli davati takve procjene, (a to ni nije naša zadaća), već u takvim slučajevima, kada se radi o zaštićenim područjima, redovito surađujemo sa specijaliziranim ustanovama.

Marko Randić

Slika 2. Zaštićeni hrast kod Sv. Petra na otoku Cresu, prije nego mu se odlomio dio krošnje (foto: Ivanka Jelenić)

 

Slika 3. Hrast kod Sv. Petra nakon olujnog nevremena – odlomljen je dio krošnje, svibanj 2007. (foto: M. Randić)