Ljubaznošću vrsnog fotografa, gospodina Stjepana Janekovića ukazala nam se prilika da objavimo njegovu izvrsnu fotografiju grančice i plodova oskoruše – zanimljive šumske voćkarice koja u današnje vrijeme postaje sve rjeđa u našim primorskim krajevima. Stabla oskoruše “otkrili” smo u predjelu Vežice (grad Rijeka) i u zaštićenom perivoju Margarita u Opatiji. “Pronalasci” su nas neobično razveselili. U popisu dendroflore perivoja Margarita ovo se plemenito stablo čak uopće ne spominje. Evo kratke crtice o oskoruši, čiji plodovi upravo u ovo jesensko vrijeme dozrijevaju za berbu.
Oskoruša – cijenjena šumska voćkarica
Neobično me je razveselilo kad sam nedavno otkrio da nedaleko kuće u kojoj stanujem – u danas potpuno urbanom okruženju, uz željezničku prugu kod kružnog toka u Radničkoj ulici u Rijeci (Donja Vežica, iznad gornjeg ulaza u Tower centar) rastu stabla oskoruša (Sorbus domestica). Nekad su se u staroj ruralnoj Vežici, kad je to bio samo zaselak na rubu Sušaka, oskoruše uzgajale kao voćna i uresna stabla. To je, uostalom, bio običaj posvuda u Primorju. Danas su oskoruše rijetke – mogli bi reći da polako izumiru – zato su me još više obradovale dvije “divlje” oskoruše koje su izbjegle nesmiljenu motornu pilu uređivača gradskih zelenih površina.
Oskoruša u to nekadašnje “ruralno” vrijeme bila je rado viđena i štićena kao stablo lijepog habitusa koje, iako vrlo sporo raste i doživi starost do 300, a u nekim slučajevima i više godina, daje obilje sjene i hlada za ljetnih žega. Osim toga daje i ukusne plodove nalik na male kruškice ili jabučice. Urod pojedinog stabla može doseći do 800 kg trpkih plodova koji tek prezreli postaju ukusni. Oni se od davnina koriste na razne načine, a pripisuju im se i ljekovita svojstva.
Oskoruša, uz brekinju, jarebiku, mukinju, divlju krušku, divlju jabuku, divlju trešnju, … raste i kao potpuno divlja šumska voćkarica znatno doprinoseći raznolikosti i životu naših šuma jer se plodovima svih tih samoniklih vrsta hrane ptice i druge šumske životinje. Još jedna zanimljivost vezana je uz oskorušu – iznimno tvrdo i teško, elastično drvo koje se lako obrađuje i lijepo polira nekad se osobito cijenilo i koristilo se za razne posebne namjene. Do nedavno gotovo zaboravljeno, danas se ponovno počinje tražiti, pa, zbog rijetkosti, cijene oskorušinom drvetu ponovo rastu.
Također, jedno vrlo lijepo, i čini se prilično staro stablo oskoruše pronašli smo prilikom nedavnog obilaska zaštićenog perivoja Margarita u Opatiji. Prema starosti i veličini, moglo bi biti da ovo lijepo stablo oskoruše potječe još prije uređenja perivoja – dakle prije 1900-te godine, pa po toj računici ima preko 100 godina.
Svi su preduvjeti da se oskoruše ponovo počinju širiti i u našim ruralnim sredinama ali i u gradovima (oskoruša je otporna na gradska onečišćenja zraka, kako što su dokazali i primjerci oskoruše u gradu Rijeci). Nažalost nisu još sasvim poznati uzroci zbog kojih se oskoruše kao divlja stabla u šumama teško obnavljaju iz sjemena, ali upravo to bi nas trebalo potaknuti da ovom zanemarenom voćnom stablu posvetimo više pažnje.
Marko Randić
Sl. 1. Zreli plodovi oskoruše (foto: Stjepan Janeković)