Velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi) tipičan je primjer petrofilnih guštera iz porodice Lacertidae. Vrstu je 1904. godine opisao mađarski zoolog Lajoš M?hely, a ime je dobila sukladno činjenici da je upravo prva jedinka ulovljena i opisana na Velebitu. Ova vrsta slična je zidnoj gušterici (Podarcis muralis) od koje se razlikuje rasporedom, oblikom i veličinom rožnatih pločica na glavi. Osim toga, zidne gušterice imaju tamne pjege na vratu, a mužjaci imaju crvenkasto obojeni trbuh. Ova se obilježja nikada ne pojavljuju kod velebitske gušterice.

Uglavnom se pojavljuje u vlažnim planinskim područjima između 500 i 2000 metara visine. Nastanjuje krška područja otvorenih šuma četinjača i bukve. Velebitska je gušterica vrsta razmjerno uskog područja rasprostranjenja i reliktnog obilježja pa je možemo označiti kao istočnoalpsko-sjevernodinarski endem. Areal joj se rasprostire preko krajnjeg juga Njemačke, juga Austrije i Slovenije preko Gorskog kotara i cijelog područja Velebita do Poštaka u Hrvatskoj. U kopno najdublje zalazi do Plitvičkih jezera, a nađena je također i na području Učke. Unatoč činjenici da se većina areala ove vrste nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, upravo je kod nas i najmanje istražena.

U međunarodnim propisima o zaštiti prirode zaštićena je Bernskom konvencijom – Appendix II i Direktivom o zaštiti prirodnih
staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta – Annex IV. Prema kriterijima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) velebitska gušterica na globalnoj razini svrstana je u kategoriju – NT (Near thretened – potencijalno ugrožena vrsta), a na razini Hrvatske u kategoriju – LC (Last concern – ne prijeti joj izumiranje).

Sl. 1. Velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi) na planini Obruč (foto: Patrik Krstinić)

Sl. 2. Velebitske gušterice nastanjuju krška kamenita područja vlažnih planina

Sl. 3. Karakteristično spljošteni oblik tijela sa tamnim bokovima