Slika 1. Rascvjetani bijeli vrisak i ljubičasti vrisak, jedan pored drugog na staništu buri izloženog grebena na Velom vrhu, na rubu doline Rječine iznad Drenove (foto: Nina Trinajstić, snimljeno 16. rujna 2017.)

Bijeli vrisak – ljubičasti vrisak – izloženost puhanju bure

Bijeli vrisak (Satureja montana) i ljubičasti vrisak (ili plavi, kako ga naziva I. Horvat; S. subspicata) procvatu krajem ljeta i ukoliko su vremenski uvjeti povoljni mogu pružiti odličnu pčelinju pašu  i to u vrijeme kad je drugih cvatućih biljaka malo. U pravilu svaka se od ove dvije vrste vrisaka na visinskom profilu u zaleđu Rijeke nalazi u svom tipu staništa. Oni se u prvom redu razlikuju prema zaštićenosti ili izloženosti buri. To je izvrsno opisao prof. dr. Ivo Horvat sljedećim riječima: „U višim područjima Krša, ali i na obroncima izloženim jakoj buri u nižim dijelovima, ustupa bijeli vrisak (S. montana) mjesto modrom vrisku (S. subspicata). Često se obje vrste dodiruju i izmjenjuju u vezi s najmanjim promjenama reljefa. Prema jakosti vjetra mijenja se na najužem prostoru slika: bijeli vrisak sklanja se u zaštićene, toplije udubine, a plavi naseljuje izložene grebene i glavice. S visinom preteže najzad potpuno u vegetacijskoj slici plavi vrisak, a bijeli se nalazi samo u najtoplijim i najzaštićenijim položajima.“

Literatura: Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske sa 4 karte biljnih zajednica sekcije Sušak. Prirodoslovna istraživanja JAZU, knjiga 30, Acta biologica II. str. 93.

M. R.