Dan planina 2019.

Priroda Krajobraz, Novosti

Uz dan planina – hrastovi u Guljanovom dolcu

Penjemo li se na neku primorsku planinu u zaleđu Kvarnerskog zaljeva proći ćemo na tom nadasve zanimljivom usponu kroz nekoliko raznolikih visinskih vegetacijskih pojaseva. Prva su dva vegetacijska pojasa u podnožju tih planina vrlo značajna – šuma crnog graba i hrasta crnike te šuma bjelograba i hrasta medunca. Oni se zbog fizionmskog kontrasta i najviše ističu u krajobrazu i najbolje su prilagođeni sredozemnom podneblju.

Prvi se vegetacijski pojas odlikuje pretezanjem vazdazelene šumske vegetacije vrlo tamnih krošanja i nalazimo ga samo na najtoplijim i najsušim staništima, primjerice na pojedinim kvarnerskim otocima i u podnožju planine Učke. Pojedinačni elementi ove vazdazelene vegetacije uspinju se do podnožja planine Obruč – na stijeni Kicej iznad izvora Rječine i na strmcima Vinodola.

Drugi vegetacijski pojas je listopadan i ondje uspijevaju neki od najljepših primjeraka starih submediteranskih hrastova od kojih se izdvajaju zaštićeni hrast medunac u zaselku Sv. Petar na otoku Cresu te dva zaštićena hrasta medunca u Guljanovom dolcu kod Crikvenice.

Sl. 1. “Mlađi” zaštićeni hrast medunac u Guljanovom dolcu – starost mu je procijenjena na oko 350 godina (foto:  Sunčica Strišković)

Ovogodišnji međunarodni Dan planina, 11. prosinca 2019. godine, proveli smo na terenu, pod granatim krošnjama zaštićenih hrastova u Guljnovom dolcu, gdje nam je cilj bio orezivanjem suhih grana na zapadnom i „mlađem“ stablu (koje je procijenjeno na 350 godina starosti!), poboljšati vitalnost i spriječiti mogućnost nesreća zbog potencijalnog odlamanja i pada suhih grana. Sam tehnički zahvat orezivanja povjeren je tvrtki Alpmont iz Rijeke specijaliziranoj za visinske radove i tvrtki Murvica iz Crikvenice, dok je financijsku stranu pokrio Muzej grada Crikvenice.

Sl. 2. Radovi na orezivanju suhih grana na “mlađem” hrastu (foto: Alpmont)

Dva zaštićena hrasta medunca odolijevaju već nekih 350 do 400-tinjak godina kao svjedoci prošlih vremena kada su na ovom mjestu vjerojatno rasle bujne polusredozemne šume bijelog graba i hrasta medunca. Šume su ljudi s vremenom krčili i pretvarali u pašnjake, pa je tako i Guljanov dolac bio iskrčen i pretvoren u poljoprivredno tlo, koje je danas, nažalost, zapušteno, kao i većina poljoprivrednih čestica na brdu Kotor. Hrastovi su izrasli u rubnom dijelu dolca, uz gromače gdje nije bila moguća poljoprivredna djelatnost.

Dva stara hrasta trenutno imaju i ulogu osiguravanja podmlatka za novu šumu koja izrasta na travnjaku u dolcu budući da djeluju kao „prirodne tvornice“ novog sjemenja iz koje rastu mladi hrastovi. Zarastanje pašnjaka i suhih travnjaka, proces je koji u današnje vrijeme prevladava posvuda u Primorju. Travnjačke vrste poput ljekovite kadulje – kuša, kovilja, trave kršina i ostalog šarolikog bilja pašnjaka i suhih travnjaka povlače se na stjenovite strmine s oskudnim tlom, a na travnjaku u dolcu ih postupno zamjenjuje šparožina, bodljikava šmrika, šibika te najraznovrsnije šumsko grmlje i drveće.

Kao zanimljivost povezanu s planinskim svijetom pronašli smo na osojnoj strani Guljanovog dolca mladicu jele, izraslu nedaleko zaštićenih hrastova. Ta crnogorična vrsta stabla uobičajeno raste na znatno većim nadmorskim visinama, u visinskom pojasu mješovitih šuma bukve i jele. U submediteranski, hrastovo-grabov pojas brda Kotor sjeme jele je vjerojatno dopuhala snažna bura koja često puše na ovim stranama. Ako se stabalce uhvati i nastavi rasti imat ćemo u Guljanovom dolcu, nadomak mora, jedinstvenu pojavu da u neposrednoj blizini rastu gorska jela i sredozemni hrastovi medunci!

M. Randić i S. Strišković