Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra)

Priroda Fauna, Jeste li znali, Priroda

Dugo očekivana proljetna kiša izmamila je jedinku pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra) na vlažnu asfaltnu cestu u prijepodnevnim satima, suprotno njegovom uobičajenom obrascu kretanja i boravka u prirodi. Naime, pjegavi daždevnjaci su aktivni pretežno noću, tek iznimno danju poslije kiše mogu napustiti svoja skrovišta. Tako većinu svog života provode skrivajući se ispod debala, mrtve kore, mahovine, kamenja i drugih sjenovitih i vlažnih skrovišta listopadnih ili mješovitih šuma sa vodotocima.

Pjegavi daždevnjak je vodozemac iz roda daždevnjaka. Duguljasta je tijela, s četiri kratke noge podjednake dužine i dugačkim repom. Većina primjeraka kraća od 20 cm, ali može doseći dužinu od 25 cm. Krupne je i robusne građe. Na gornjoj površini tijela ima jarko žute, narančaste ili crvenkaste mrlje ili linije na crnoj podlozi. Ovakva obojenost se pojavljuje čak i kod tek metamorfoziranih mladunaca. Donja strana tijela može biti u potpunosti crna. Opisane su brojne varijacije kod jedinki ove vrste, a gotovo sve jedinke se razlikuju po rasporedu i obliku šara. Životni vijek pjegavih daždevnjaka iznosi oko 20 godina u prirodi i do 50 godina u zatočenišvu.

Pjegavi daždevnjak (Salamanda salamandra); Foto: E. Vuleta

Prva obrambena linija pjegavog daždevnjaka upravo je njegov izgled. Ukoliko neki od predatora zanemari upozorenje koje pjegavi daždevnjak odašilje svojim jako uočljivim mrljama (aposemija – upozoravajuća obojenost) i napadne ga, otrov koji će pjegavi daždevnjak izlučiti iz otrovnih žlijezde u vidu parotidnih žlijezda i četiri reda otrovnih žlijezda duž tijela brzo će ga odvratiti od napada, a ujedno i usmjeriti prema izbjegavanju budućih pokušaja napada na istu vrstu. Otrov pjegavog daždevnjaka naziva se Samandarin i izuzetno je snažan: jako iritira usta i oči napadača, pa ih zbog toga većina predatora izbjegava.

Pjegavi daždevnjaci se pare na kopnu. Kada mužjak nađe ženku, priječi joj put, trlja je njuškom te je u pogodnom trenutku hvata u ampleksus (ljubavni zagrljaj sa ženkom na svojim leđima). Pritom mužjak na tlo pušta spermatofore (paketiće sperme) i na njih namješta ženkinu kloaku. Spermiji tako ulaze u ženku (ženka ih doslovno pokupi) i oplođuju jaja. Ženka ih potom nosi do osam mjeseci i kad se razviju, u vodu ispušta od 30 do 70 ličinki (dugačkih do 75 mm) s već razvijenim udovima i vanjskim škrgama.

Pjegavi daždevnjak (Salamanda salamandra); Foto: E. Vuleta

Ono što je jedinstveno kod pjegavih daždevnjaka je mogućnost donošenja na svijet potpuno razvijenih jedinki sposobnih za život na kopnu što se dešava kao rezultat nedostatka prisutnosti vodenog tijela u koje bi ženka inače ispustila ličinke.

Kao i kod ostalih vodozemaca iz roda repaša, tako i pjegavi daždevnjak ima iznimno dobru mogućnost regeneracije (obnavljanje dijela tijela). Može regenerirati rep, nogu, dijelove gubice te čak i pluća. Međutim, kako životinja stari tako i mogućnost regeneracije slabi.

E.V.