Otrovne „pirolizidinske“ biljke

Priroda Flora, Ljudi, Novosti, Zanimljivosti

Iz prirode vrebaju mnoge opasnosti, stoga prirodu treba dobro poznavati – otrovne „pirolizidinske“ biljke

Pirolizidinski alkaloidi otrovni su spojevi koji se nalaze u mnogim vrstama biljaka. U prirodi imaju glavnu ulogu odvraćanja kukaca biljojeda kako ne bi nagrizali i oštećivali biljke. Do sad je pronađeno preko 6000 vrsta takvih „pirolizidinskih“ biljaka. U našem podneblju zastupljene su osobito u brojčano bogatim porodicama glavočika (sl. 1) i oštrolista (sl. 3 i 4). Osim kukcima, ovi spojevi mogu biti škodljivi i nekim drugim životinjama. Domaće životinje različito na njih reagiraju. Najosjetljivije su svinje i perad, goveda i konji su nešto manje osjetljivi (sl. 2), dok su ovce i koze donekle otporne.

Sl. 1. Nejednakolisni staračac – otrovna biljka koju rado posjećuju pčele, proširio se širim riječkim područjem (foto: M. Randić)

Mogu biti štetni i ljudima. U ljudskom organizmu uzrokuju oštećenja jetre i neka druga oboljenja. Nekolicina „pirolizidinskih“ biljaka koristile su se ili se još koriste kao poznate ljekovite biljke u narodnoj medicini. Među najpoznatijima su podbjel (iz porodice glavočika) i ljekoviti gavez (iz porodice oštrolista). Stoga prilikom korištenja pripravaka takvih biljaka valja biti oprezan.

Sl. 2. Od domaćih životinja konji su otporniji na pirolizidine biljaka od svinja koje su osjetljivije, a najotpornije su ovce i koze (foto: M. Randić)

U nekim slučajevima pirolizidinski spojevi mogu u ljudski organizam dospjeti putem hrane. Poznati su slučajevi otrovanja kad su sjemenke takvih biljaka upale među žitarice ukoliko su u žitu rasle kao korovi i bile nehotice pobrane pri žetvi. Upravo plodovi nekih vrsta bradavki iz porodice oštrolista sadrže velike količine pirolizidinskih spojeva i čest su uzrok otrovanja. Čak u nekim dijelovima Azije i Afrike i s učestalim smrtnim ishodima (sl. 3).

Sl. 2. Bradavka (Heliotropium europaeum) sadrži velike količine pirolizidina u plodovima (foto: M. Randić)

Manje je poznato da i pčelinji med može sadržavati ove spojeve. U medu se pronađu povećane koncentracije koje ponekad premašuju granične vrijednosti tolerancije ljudskog organizma. Smatra se da je pelud takvog bilja glavni izvor kontaminacije (sl. 4). U našem je podneblju biljka lisičina jedan od poznatijih primjera „pirolizidinskih“ biljaka koju rado posjećuju pčele. Na nekim kontinentima, gdje je prije nije bilo i gdje je unesena i jako se razmnožila kao invazivna, uzrokuje prvenstveno probleme s kontaminacijom pčelinjeg meda. Vjerojatno je drugim životinjama neprivlačna zbog oštrih dlaka – pripada oštrolistima!

Sl. 4. Cvijet medonosne biljke lisičine (Echium vulgare) – u peludu prašnika kriju se pirolizidini (foto: M. Randić)

I u naše je krajeve u novije vrijeme također unesena jedna biljka bogata pirolizidinskim spojevima. To je nejednakozubi staračac (Senecio inaequidens, sl. 5). On se na riječkom području širi posljednjih desetljeća, osobito uz prometnice i na gromačama. Zanimljiv je put širenja ove novopridošle biljke. Najprije smo ga devedesetih godina prošlog stoljeća pronašli na jednom gradilištu na Kastavštini (u Žegotima, vjerojatno je to prvi nalaz ove vrste u Hrvatskoj?) gdje je, možemo to pretpostaviti, unesen građevinskim strojevima. Antropogeni krajobraz i prometnice osobito pogoduju njegovom širenju jer su plodovi – roške opskrbljeni nježnim dlačicama (slično maslačku, sl. 5) pa kad cestom projuri vozilo roška biva uzvitlana u zrak gdje je preuzmu zračne struje i šire dalje.

Sl. 5. Cvat i zrele glavice nejednakozubog staračaca s roškama opremljenim papusom prilagođenim za širenje zračnim strujama (foto: M. Randić)

Sada već nejednakozubi staračac možemo vidjeti proširen ne samo na Kastavštini i na obližnjem Viškovu, već se širi diljem grada Rijeke, u dolini Drage, oko Orehovice, Kostrene i drugdje. Nadmorskom visinom najviše stanište u Primorsko-goranskoj županiji zapazili smo na brdu Jazvina kod Malog Platka. U postojbini ove biljke – Africi poznati su slučajevi otrovanja domaćih životinja na ispaši. Jedna druga vrsta staračaca, obični staračac (Senecio vulgaris), koji je također „priolizidinska“ biljka i u našim je krajevima autohton (i vrlo čest i dosadan korov), pronađen je u mješavinama salate koje se prodaju u trgovačkim centrima.

M. R.