Sl. 1. “Zeleni hrast”, hibrid cera i plutnjaka (?), u predjelu Selina, Jelenski vrh iznad Donjeg Jelenja
Zanimljiv dendrološki primjerak na području općine Jelenje, podno planine Obruč, a u širem predjelu Jelenskog vrha je tzv. „zeleni hrast“. Izrastao je u ponešto odmaknutom i skrovitom šumskom predjelu Selina (sl. 1 i 2). Utvrđeno je da se radi o križancu između listopadnog hrasta cera (Quercus cerris L.) i neke vazdazelene vrste hrasta. I dok je otkrivač ove zanimljive svojte, botaničar Ivo Trinajstić u svojim radovima napisao da se radi o križancu hrasta cera i vazdazelenog hrasta crnike (Quercus ilex L.) – nazvao ga je Q. x viridis Trinajstić, kasnijim je istraživanjima, koja su uključivala i genetske metode (Temunović et al. 2018), utvrđeno da bi se moglo raditi o lažnom plutnjaku (Quercus x crenata Lam.). Lažni je plutnjak hibridogenog porijekla, nastao hibridizacijom hrasta cera i plutnjaka (usp. Conte et al. 2007, Cristofolini et al. 2017).
Sl. 2. Grančica i donja strana listova “zelenog hrasta” u predjelu Selina pod Obručem (foto: M. Randić)
Jedan od najznačajnijih primjeraka „zelenog hrasta“, kojemu listovi ostaju dugo zimi zeleni, u Hrvatskoj je „zeleni hrast“ kod Islama Latinskog blizu Zadra. Taj je primjerak zaštićen temeljem Zakona o zaštiti prirode i smatra se da je star oko 200 godina. Primjerak „zelenog hrasta“ u predjelu Selina na Jelenskom vrhu iznad Donjeg Jelenja jednako je tako zanimljiv, ali je u prilično zabačenom predjelu pa nije toliko poznat i nije zaštićen temeljem Zakona o zaštiti prirode*. Ako se prihvati mogućnost da je nastao hibridizacijom hrasta cera, kojeg u okolici Jelenskog vrha ima u izobilju, te hrasta plutnjaka (Q. suber L.) za kojeg nema podataka da bi rastao u širem okruženju (najbliži se poznati primjerci plutnjaka nalaze u zaštićenom perivoju Angiolina u Opatiji i u perivojnim površinama Lovrana), teško je razjasniti kako je taj primjerak „zelenog hrasta“ u predjelu Selina na Jelenskom vrhu zapravo nastao i odakle je pristigao. Za razliku od udaljenog plutnjaka, na obližnjim stjenovitim padinama iznad izvora Rječine raste hrast crnika (Q. ilex L.). Nameće se stoga pitanje nije li ipak I. Trinjastić bio u pravu kad je smatrao da je „zeleni hrast“ nastao križanjem hrasta cera i hrasta crnike. Međutim, genetska istraživanja pokazala su drugačije, pa im, ukoliko se naknadno ne dođe do nekih novih spoznaja, zasad moramo vjerovati.
_______
*O njemu se, kao osobitom primjerku dendroflore brine Šumarija Rijeka koja je ogradila hrast pleterom i postavila i ploču s natpisom (sl. 1), što je za svaku pohvalu i mogao bi biti dobar model kako štititi rijetke i zanimljive primjerke dendroflore na lokalnoj razini (tj. izvan uobičajene zaštitite za koju treba provoditi složeni i često dugatrajni postupak prema Zakonu o zaštiti prirode).
M. R.
Literatura:
Conte, L., Cotti, C., Cristofolini, G. (2007): Molecular evidence for hybrid origin of Quercus crenata Lam (Fagaceae) from Q. cerris L. and Q. suber L. Plant Biosistems 141 (2): 181-193.
Cristofolini, G., Managljia, A., Crema, S. (2017): Quercus crenata – the corect if long-forgotten name of the hybrid Quercus cerris x Quercus suber. Israel Journal of Plant Sciences. https://doi.org/10.1080/07929978.2016.1253981: 1-7.
Temunović, M., Franjić, J., Vessela, F., Simeone, M. (2018): Resolving the taxonomic status of the mysterious “Green oak” (Quercus x viridis Trinajstić) from Croatia based on phylogenetic analysis. Šumarski list 5-6: 259–268.