Starina Snježnik – izbrazdanog lica

Sjećanje na stijenjak – pjesma Ivana Gorana Kovačića

Vjetri se gone i laju, i grizu kao pseta
vrh tvoga divovskog tijela, kameni oklop ti krše.
Grčem ti guraju žile u hladna njedra drveta,
i ko u vepra ti krošnje na sunčanome hrptu strše.

Tople su kiše isprale tanki sloj zemlje rahle,
izvajale na tebi zmije, zmajeve, divove groze –
a sivkasto-plavim su plaštem nebom ti bure mahle
i ženski se puštaš, starino, da leđa ti brste koze.

… O, dragi moj, stari, okrutni dive,
kako bih volio stavit ti ruke u mišice hladne!
Još jednom bosonog pretrčat stijene od starosti sive,
prateći na pašu koze mršave i jadne…

Div-starina Risnjak

Kratka napomena uz pjesmu:

Ponekad se (i) u pokušajima razjašnjavanja i razrješavanja problematike zaštite prirode zapletemo u zakutcima i labirintima razmišljanja. Tada je dobro posegnuti za knjigom. U Javnoj ustanovi Priroda mnoge se silnice upravo vrte i sliježu oko Gorskog kotara; njegovih gora i rijeka. Vjerujemo da Ivan Goran Kovačić može pomoći. Budući da se uokolo i od njih – najviših vrhova; Risnjaka, Snježnika i drugih, u Nacionalnom parku Risnjak – upravo takve silnice kovitlaju, rasprostiru i šire krajolikom, izabrali smo pjesmu Sjećanje na stijenjak Ivana Gorana Kovačića. Objavljena je daleke 1932. godine. Zasad nismo imali prilike ući u trag Goranovog Stijenjaka, odnonso utvrditi nalazi li se igdje takvo mjesto, doista u njegovu rodnom kraju Lukovdolu?

M. R.