STRUKTURNA OBOJENOST ZLATNE OSICE

Na cvatovima modrog kotrljana (Eryngium amethystinum) zadržavaju se razne vrste kukaca u potrazi za slatkim i hranjivim nektarom. Česta je i neobično obojena zlatna osica iz porodice Chrysididae, koja pripada velikom redu opnokrilaca (Hymenoptera). Ne našavši u dostupnoj nam literaturi zgodniji naziv prozvali smo je „zlatna osica“, naziv koji joj, prema izgledu, vrlo dobro pristaje. Tijelo ove osice, kao i tijela mnogih drugih vrsta kukaca osvijetljeni sunčevim zrakama ili difuznim svjetlom presijavaju se duginim bojama – od žarko-crvene preko narančaste, žute, zelene i plave do ljubičaste. Takav uzorak obojenosti susreće se, napose, kod nekih skupina leptira, primjerice plavaca, zatim kod mnogih dvokrilaca i kornjaša, a kod opnokrilaca je osobito čest. Pojava se naziva iridescencija (presijavanje u duginim bojama). Radi se o strukturnoj obojenosti – optičkom fenomenu nastanka duginih boja na tankim reflektirajućim listićima ili drugih specifičnih (nano-)struktura njihovih „oklopa“ ili krila. Dakle, nije riječ kemijskoj naravi obojenja, već o fizikalnoj (odnosno optičkoj) pojavi. Kukci su, osim strukturne obojenosti i kemijske pigmentacije, međutim, razvili i druge strategije života vezane uz svjetlost: svijetljenje u tami (luminiscencija), korištenje ultraljubičastih signala, polarizirajuće refleksije itd.

Slika 1. Zlatna osica (Stilbum cyanurum) siše nektar na cvatu modrog kotrljana (Eryngium amethystinum) (foto: Stjepan Janeković)

Marko Randić i Stjepan Janeković (fotograf prirode i stalni suradnik JUP-a)