anax

Vretenca

Prospekt Fauna, Zanimljivosti

Slika 1. Veliki car (Anax imperator), jedno od naših najvećih vretenaca (foto: Nina Trinajstić)

VRETENCA

Vretenca, kukci iz reda Odonata (u prijevodu „nazubljene čeljusti“), na Zemlji su se pojavila prije više stotina milijuna godina, puno prije nego što su i dinosauri hodali Zemljom, i od tada se baš i nisu puno promijenili. Imaju po dva para krila, koja su kod robustnih debelostrukih vretenaca nejednaka – stražnja krila su nešto veća od prednjih, što im omogućava da brže lete, a kad se odmaraju drže ih vodoravno ispruženima. Manja i krhkija tankostruka vretenca imaju krila jednake veličine koja drže uspravljena kad miruju. Zanimljivo je što u letu svaki par krila radi zasebno zbog čega vretenca mogu letjeti u svim smjerovima, čak i unatrag, pa i stajati na mjestu, a sve pokrete izvode brzo i precizno.

Oni su i najbrži letači u svijetu kukaca pa zbog toga moraju imati i jako dobar vid. Njihove složene oči, koje poput kacige prekrivaju veći dio glave, sastoje se od nekoliko tisuća sitnih poligonalnih očiju koja izgledaju poput malih pčelinjih saća. Ovim očima vretenca mogu istovremeno gledati na sve strane i uočiti plijen na udaljenosti od čak 40 metara! Zbog kombinacije očiju osjetljivih na pokret i zavidnih letačkih sposobnosti, rijetko koji plijen im izmakne. Noge su također prilagođene lovu – služe kao pomoć za hvatanje ili pridržavanje plijena, kojeg mogu pojesti u letu sa svojim snažnim nazubljenim čeljustima.

Budući da im se život sastoji od odraslog i ličinačkog stadija kojeg provode u vodi, najčešća mjesta na kojima ih možemo naći su vode stajaćice, poput jezera, močvara, bara, ali i tekućica kao što su potoci i rijeke. Ličinke vretenaca cijeli svoj ciklus provode u vodi skrivajući se na dnu i loveći. Vrlo su grabežljive i proždrljive, a hrane se kukcima, punoglavcima žaba pa čak i malim ribama! Vretence će u obliku ličinke provesti i do 4 godine, a kada dođe vrijeme za to, ličinka izlazi iz vode i pričvršćuje se za obližnju biljku ili kamen te se presvlači posljednji put. Koža ličinke se otvara na leđnoj strani, a kroz otvor izlazi mlado vretence, najprije glava i prsa s nogama, a zatim i zadak. Krila su u početku zgužvana, šire se razmjerno brzo, a kad se osuše i očvrsnu, mladi predator odlijeće spreman za lov.

Vretenca su kao organizmi gotovo savršeni pokazivači onečišćenja okoliša (bioindikatori) jer se u njihovim tijelima koncentriraju neka u okolišu stalno prisutna onečišćivala. Također, vretenca kontroliraju brojnost komaraca i ostalih malih kukaca. Njihova prisutnost potvrđuje bogatstvo i očuvanost ekosustava u kojem žive.

Petra Stijelja


Slika 2. Mužjak vatrenog jurišnika (Crocothemis erythraea) (foto: Nina Trinajstić)