O jednoj zanimljivoj “korovnoj” biljci na hidroakumulaciji Ponikve na otoku Krku

Hidroakumulacija Ponikve značajno je Natura 2000 područje u središnjem dijelu otoka Krka. Iako je zbog izgradnje brane jezero umjetnog porijekla i pod znatnim je antropogenim utjecajima (sl. 1 i 3), u njemu i oko njega buja raznolik biljni i životinjski svijet. Posebno je bogat svijet ptica koje su vezane uz vodu. Zanimljivo je da uz jezero gnijezde i najživopisnije obojene naše ptice – pčelarice, a one bivaju privučene faunom kukaca koji su obilno zastupljeni uz vodu i na okolnim pašnjacima. I jedna od krupnih vrsta vretenaca zbog koje je uspostavljeno Natura područje i zbog koje djelatnici JU „Priroda“ redovito obilaze Ponikve – jezerski regoč, također je vjerojatno na jelovniku pčelarica!

Sl. 1. Vegatcija na promjenjivim obalama jezera Ponikve (foto: M. Randić)

Prije izgradnje brane krška je udolina Ponikve bila povremeno plavljena, a danas su povremeno plavljene obale umjetnog jezera, jer na njemu tijekom godišnjih doba varira razina vodostaja. Zbog toga se na travnjacima koji su se razvili na obalama jezera izmjenjuju vodeni, vlažniji i (pro-)sušeniji uvjeti staništa na hranjivima bogatim i varijabilnim hidrološkim režimom uvjetovanim dubokim tlima.

Takva staništa odgovaraju mjehurastoj sljezoliki (Hibiscus trionum, sl. 2). To je biljna vrsta koju u Hrvatskoj najčešće nalazimo kao korov na poljoprivrednim površinama, odnosno nekad se je mogla naći u većem broju, dok je danas vjerojatno zbog rastuće uporabe pesticida postala rijetka i ugrožena u tolikoj mjeri da je stavljena na Crveni popis i uvrštena je u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske (Nikolić i Topić, 2005). Također, u Hrvatskoj je uvrštena i među strogo zaštićene vrste.

Sl. 2. Cvjetove mjehuraste sljezolike posjećuju pčelice samotarke (foto M. Randić)

Mjehurasta se sljezolika odlikuje lijepim krem-bjelkastim cvjetovima koji su u svom središtu naglašeni tamnijom purpurnom pjegom koja vjerojatno ima ulogu navođenja (tzv. „šare vodilje“) kukaca oprašivača u središte cvijeta. (Na području Ponikava opazili smo da cvjetove rado posjećuje jedna vrsta pčelice samotarke, sl. 2). Slične purpurne boje su i njuške tučka, dok su prašnici uobičajene žute boje.

Sl. 3. Zbog bujnog razvitka obalne vegetacije na jezeru Ponikve ta se vegetacija redovito kosi (foto: M. Randić)

Novija istraživanja pokazuju da je površina cvijeta, posebno u dijelu „šara vodilja“ u ove vrste proviđena posebnim mikroskopski sićušnim nejednoliko dugačkim izraslinama (papilama) na stanicama epiderme koje djeluju kao dodatna – strukturna obojenost u cvijetu – i to na principu interferencije zraka svjetlosti. Zbog dekorativnosti cvjetova, ljekovitih svojstava pa i mogućnosti korištenja kao hrane, mjehurasta je sljezolika vjerojatno među prvim vrstama europske flore ušla u uporabu kao hortikulturna biljka.

Sl. 4. Na plodvoima mjehuraste sljezolike nalaze se čekinjaste dlake koje vjerojatno imaju ulogu olakšavanja izbacivanja sjemenja (većeg dometa izbačenog sjemenja) iz tobolca (foto: M. Randić)

Mjehurasta sljezolika je jednogodišnja biljka, rijetko višegodišnja, visoka do pola metra (primjerci koje smo našli na Ponikvama su znatno niži), koja nakon cvatnje razvije mjehurasti tobolac prepun sjemenki (sl. 4). Na Ponikvama zasad nismo uočili brojniju populaciju ali možemo pretpostaviti da su plodno tlo i stalne promjene koje nastaju zbog poplavljivanja i prosušivanja, te učestalo utiskivanje tragova krupnijih životinja (koje se na obalama redovito susreću na hranjenju i pojilištu), u mekanom i vlažnom obalnom tlu, činitelji koji omogućuju ovoj vrsti povoljne uvjete za razvitak. Moguće je i da su je na obale Ponikava donijele ptice u grudicama blata na svojim nogama?

M. R.