Zanimljiva stonoga dvojenoga na zarastajućim suhim travnjacima kod Krasice u Hrvatskom primorju

Biljni svijet u okolici Krasice u Hrvatskom primorju razmjerno je dobro poznat. Tamo smo tijekom 80-tih godina 20. stoljeća i kasnije tijekom 2006. godine proveli botanička istraživanja koja su ukazala na florističko bogatstvo ovdašnjih submediteranskih suhih travnjaka. Radi se u prvom redu o zajednici trava ilirske vlasulje i gomoljaste vlasnjače, koja uglavnom nastanjuje napuštene, a nekad obrađivane poljoprivredne površine. Ona se tijekom desetljeća vjerojatno  sukcesijom, barem na dijelu površina, postepeno dalje razvija i mijenja u zajednicu travnjaka vlaske i krutovlatke. Ovu bi pretpostavku bilo zanimljivo i korisno detaljnije istražiti pa je potvrditi ili opovrgnuti jer bi možda mogla, barem malo, pomoći u daljnjem usmjeravanju razmišljanja o pitanjima dinamike izmjene vrsta travnjaka tijekom višedesetljetne sukcesije kada se promijene načini gospodarenja zemljištem i travnjacima (sl. 1).

Sl. 1. Sukcesija na suhom travnjaku kod Krasice u predjelu podnožja brda Klobučine iznad zaselka Jelovka. Na dijelu travnjaka koji se donedavno obrađivao, a što se naslućuje po pravilnom četverokutu svjetlije boje vegetacije uz rub nekadašnje obrađivane parcele, prevladava djetelina (Trifolium incarnatum subsp. molinierii) svijetloružičaste boje cvjetova koja je značajna vrsta zajednice ilirske vlasulje i gomoljaste vlasnjače (foto: Marko Randić)

Nakon toga sukcesija uobičajeno kreće prema zarastanju drvenastim vrstama pa se iz završnih sukcesijskih stupnjeva vegetacije travnjaka, na kojima se već nastanjuje i šumska trava jesenska šašika, postepeno razvija termofilna submediteranska šuma (sl. 2).

Sl. 2. Krajobraz zarastajućih suhih travnjaka kod Randićke Višnjevice, Krasica (foto: Želimir Gržančić)

Navedena istraživanja biljnog svijeta ukazala su da se na oko 25-100 metara četvornih ovdašnjih suhih travnjaka i njihovih sukcesijskih stupnjeva može pronaći i do 60-tak pa i 100-tinjak biljnih vrsta. To je velik broj vjerojatno i u europskim razmjerima, a biljnu komponentu prati i neobično bogat životinjski svijet.

Fotodokumentirajući bioraznolikost i ljepotu detalja prirode u jednom odsječku života travnjaka u okolici zaselka Randićke Višnjevice tijekom nekoliko posljednjih desetljeća pronašli smo i snimili nama vrlo zanimljivu krupnu stonogu dvojenogu (Diplopoda) za koju možemo pretpostaviti da pripada porodici Julidae i rodu Pachyiulus. Prema dostupnoj literaturi vjerojatno se radi o vrsti iz skupine Pachyiulus varius (sl. 2 i 3). Za skupinu se navodi da je vrlo teška za determinaciju, a vrsta P. varius uobičajena je u krškim predjelima gdje je vezana uz šumski listinac i trulo drvo, a pronađena je iznimno i u špiljama. Takvim mikrostaništima obiluje predio zarastajućih travnjaka prošaranih šumarcima u okolici Randićke Višnjevice u predjelu Krasice. Za ovu je dvojenogu značajno i to da se za razliku od mnogih drugih vrsta porodice Julidae, u Hrvatskom primorju nazivaju ih i nazivom češlji, i koje su u pravilu jednoličnije tamno obojene, odlikuje življim obojenjem hitinskih kolutića pa u nje prevladavaju smeđe, crne i sive nijanse pojasasto raspoređene na kolutićima na kojima se nazire i sitno užljebljena reljefna skulpturiranost (sl. 3). Iako kod dijela ljudi vrste dvojenoga zvane češlji vjerojatno sasvim neopravdano izazivaju nelagodu pronašli smo da je vrsta Pachyiulus iznimno estetski lijep dragulj prirode o čijem načinu života, rasprostranjenosti i drugim osobitostima zbog skrovitog načina života povezanim s tlom i trulim drvom ne znamo gotovo ništa.

Sl. 2. „Živahno“ obojena dvojenoga Pachyiulus slabo nam je poznati dragulj prirode (foto: Želimir Gržančić)

Sl. 3. Obojenost i sitno skulpturirani uzdužni žljebići na kolutićima češlja Pachyiulus iz Krasice (foto: Želimir Gržančić)

Želimir Gržančić (fotograf prirode i suradnik JUP) i Marko Randić