Impresivne dimenzije lokva Močila na području Malinske-Dubašnice, teško je doživjeti putem ove fotografije (panorama view) (photo: Ivana Rogić)

Dana 2. veljače pred više od 50 godina, točnije 1971. godine donesena je Konvencija o vlažnim područjima od međunarodne važnosti, poznatija kao „Ramsarska konvencija“. Hrvatska je konvenciju potpisala 1991. godine uvrstivši na Ramsarski popis izuzetno važna močvarna područja: Park prirode „Lonjsko polje“, Park prirode „Kopački rit“, Delta rijeke Neretve, Ribnjaci „Crna Mlaka“, te od 2013. i Park prirode “Vransko jezero“. Konvenciju je do danas potpisalo 168 zemalja, čime su se obvezale, što zajedno , što samostalno doprinijeti očuvanju močvarnih i vlažnih staništa.

Zašto su te „močvare“ važne?

„Ja zelena žaba jako volim lokve, u njima živim, vodim uzbudljiv ljubavni život, a uz to često sam na meniju pticama pa mogu reći da su lokve važne i za mene… i za ptice… ok, i za kukce i za šišmiše i za sve sve“ (photo: Sunčica Strišković)

Močvare, bare, lokve, slatkovodne stajačice… Izuzetno su važna područja očuvanja za sveukupnu bioraznolikost nekog područja. Kako? Prvenstveno podižu, hrane i dom su svim vrstama biljaka i životinja koje tamo žive – izuzetan značaj za život lokalne flore, faune i očuvanje lokalne bioraznolikosti. Posebice za opstanak vrsta koje su vezane uz vodu npr. vodozemci. Drugo, je onaj globalni značaj. Takva staništa predstavljaju „hotel resort“ na dugom putovanju. Možda je prigodniji termin „oaza“ za ona dugotrajna i naporna putovanja svjetskih putnika, ptica. I ne samo to, pojedini lokaliteti su jedina mjesta za gniježđenje nekih vrsta ptica. Primjerice, čaplja danguba u Hrvatskoj gnijezdi samo na Vranskom jezeru.

Imamo i mi svog konja za trku!

Iako na prostoru Primorsko-goranske županije nemamo velika močvarna područja, na našim kvarnerskim otocima i u priobalju, nalazimo brojna mala vodena tijela – lokve. Naši stari najbolje znaju (bolje od današnjih generacija), da voda doslovno život znači.

„Lokve su sve samo ne dosadne… Boje, život, oblici, pokret, strpljenje, čekanje… mini zoo“ (photo: Ivana Rogić)

Naš je reljef krševit, izgrađen najvećim dijelom od eroziji podložnih vapnenaca i izuzetno je „propustan“, pa je zadržavanje vode na krškim otocima bio pravi mali izazov, ali i uvjet za preživljavanje.  Lokve su čuvale vodu za ljude, za stoku, za poljoprivredu i za prirodni svijet u okolici. Lokve kojima obiluje naša županija, ponegdje su prirodnog podrijetla, a mnogo ih je antropogenog podrijetla. To znači da ih je napravio čovjek. Unatoč tome što su man-made i što „čovjekov utjecaj na prirodu“ često nosi neku negativnu konotaciju, starinska gradnja lokve zapravo je više prirodi po mjeri, i ove „ljudske kreacije“ tada su, a i danas predstavljaju prave male oaze bioraznolikosti. Sva živa bića trebaju vodu, a male ili velike krške lokvice staništa su od životne važnosti za lokalnu faunu.

Pripadnici vretenaca iz porodice vodendjevojčica često se mogu vidjeti oko lokve gdje love sitne kukce u letu. (photo: Sunčica Strišković)

„Nadam se da me NEvidiš… ljudi se jako boje zmija, čak i nas neotrovnih bjelouški koje smo im jako korisne pogotovo kad se hranimo glodavcima koji su njima štetočine“ (photo: Ivana Rogić)

„I eto ljudi… dosta sunčanja za danas, povlačim se iza vodoravnog zastora vodene leće. Ipak sam ja ugroženi gmaz, Natura 2000 vrsta, barska kornjača. Još preživljavam, tu u ponekim lokvama otoka Krka.“ (photo: Ivana Rogić)