Gujavice su vjerojatno uznemirene toptanjem brojnih nogu po površini tla odlučile napustiti sigurnost svojih podzemnih boravišta i ispuzale su na površinu tla. Duge i do 40-tak centimetara i blijedoružičaste boje, njih desetak (a bilo ih je raznih veličina), izvijale su se na svega nekoliko četvornih metara i živahno su se kretale po travi zelene površine uz željeznički nasip na Školjiću (širi centar grada Rijeke).
Pojavu bi mogli opisati kao svojevrsni stampedo gujavica uzrokovan isto takvim “stampedom” cipelica i cipela učenika i nastavnika OŠ Nikola Tesla i djelatnika JUP-a, kojima smo stupali po travnatoj površini tla nahrupivši u dotad neuznemiravano kraljevstvo gujavica prilikom akcije uklanjanja invazivne vrste stabla pajasena.
Da su gujavice vrlo osjetljive na trešnju i vibracije poznato je odavno (životom gujavica se mnogo bavio prirodoslovac Charles Darwin!). Ovo njihovo prirođeno svojstvo se, međutim, još i danas tumači na razne načine, ali ukratko možemo ustvrditi da je živčani sustav ovih zanimljivih bića vrlo senzibilan tj. osjetljiv – neobično brzo i živahno reagira na podražaje i omogućuje im naizmjenično snažno stiskati i olabaviti mišiće tijela, čime se one mogu brzo pokretati. To se u našem slučaju očitovalo u brzom napuštanju podzemnih tunela i nenadanim izlaskom na svjetlost dana.
Osjetljivost gujavica na trešnju i vibracije koriste ponekad istraživači kako bi utvrdili prisutnost i brojnost gujavica u tlu, a time, posredno, mogu zaključivati o plodnosti tla. Smatra se, naime, da što u tlu ima više gujavica to je ono plodnije. Tla s više od 100 gujavica na metar četvorni smatraju se vrlo plodnima.
Zanimljivo je da se sličnom strategijom služe i neke vrste ptica kako bi, namjerno topćući nogama po površini tla izmamile iz podzemnih tunela slasne zalogaje. Postoje čak izvješća da se gujavice uspjelo izmamiti iz tla pomoću starinskih budilica (vekerice naših baka i djedova), koje prislonjene na tlo i navijene proizvode mnogo buke, vibracija i podrhtavanja tla kad im se pusti zvonjava.
*Zahvaljujemo gospođi Davorki K. Hackenberger koja se spremno odazvala našoj zamolbi da pokuša determinirati vrstu gujavice snimljene na Školjiću.
Marko Randić
Sl. 1. Stručnjakinja za gujavice dr. sc. Davorka K. Hackenberger* iz Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku na temelju naših fotografija gujavica snimljenih na Školjiću (uz napomenu da se s fotografija teško može sa stopostotnom sigurnošću determinirati vrsta gujavica, jer je za determinaciju važno utvrditi položaj kliteluma i još neka morfološka obilježja koja se na fotografijama ne vide), smatra da je u pitanju vrsta Aporrectodea caliginosa, široko rasprostranjena, kozmopolitska vrsta gujavica. (foto: Asja Matešić)
Sl. 2. Gujavice su ispuzale iz vlažnog tla male zelene površine na Školjiću (foto: Asja Matešić)
Sl. 3. Veličina gujavica (foto: Asja Matešić)